Youtube kanal

YouTube-logo-full color

Kratke priče

Pročitajte kratke priče iz pera H:P:Gere 


ALKOHOL

alkohol hrvoje podobnik gero 

Čemu tuga čemu bol kad postoji alkohol, prva rečenica koja mi je pala na pamet kad sam počeo pisati o alkoholu. Toliko je pjesama opjevalo ovu tekućinu koja je na svijet donijela toliko puno bola ali i radosti. 

Zamislimo da je Alkohol jedan tip iz našeg susjedstva. Kakav bi to bio lik? Sigurno bi se oko njega vodile velike polemike. Jedni bi tvrdili da je dobar dečko koji se toliko često zna zabaviti i nasmijati susjede. Da je jako dobar prijatelj jer uvijek zna pružiti utjehu u teškim trenutcima. Oponenti bi odgovarali da ga oni nikada ne zovu jer je licemjerni gad koji glumi prijatelja a onda ujutro shvatiš da je sve to samo bila igra te da ti nakon druženja s njim bude još gore, osjećaš se kao kakva uspaljenica koja je prihvatila igru lokalnog zavodnika, pružio joj je nezaboravnu noć ali i godine kajanja jer je cijelom susjedstvu ispričao kakva je u krevetu. I sad svi znaju osim muža, zna i njegov brat… 

Zagovornici bi uzvratili da je on pravi prijatelj onima koji nemaju što kriti te da im je drago što su poslušali njegove savjete da kažu sve ono što su skrivali. Iako u sebi misle „eh da sam barem takav frajer kao moj susjed Alkohol pa da uvijek mogu biti tako hrabar a ne samo kad sam pod njegovom zaštitom“. 

Treći će reći da je on žrtva! Koliko puta su ga ti isti što ga prozivaju iskoristili, pričali loše o njemu, ostavljali ga, čak se i liječili od njega!  Zamislite kako bi vama bilo da netko ode na liječenje od vas? Kako je njemu… kad god je nekakva prigoda, njega se zove da zabavi, da utješi, da pomogne zbariti… i sve dok ga trebaju dobar je. Kad ne treba više odmah krene priča da je ovakav, da je onakav. 

Ti treći su u biti jedini Alkoholovi pravi prijatelji. Oni gaje međusobno uvažavanje. Znaju da prava prijateljstva leže u umjerenosti, prijatelj bira tvoje najbolje vrline i hvali ih, ne diže ih do nebesa pa poslije proklinje, uvijek je tu uz tebe i ne krivi te za svoje postupke. Neda na tebe i kada je cijela rodbina protiv tebe...

Ti treći preziru i prve i druge koji olajavaju njihovog susjeda Alkohola, njega kojeg znaju još od malih nogu, koji njima nikad nije pravio probleme, jer znaju s njim.

Osebujan je tip taj Alkohol, nekada ćeš ga vidjeti kako spava u jarku, nekada kako pleše na stolu, nekad kako opušteno sjedi i uživa, nekad leta uokolo i rješava nekakve probleme za koje se pitaš kakvi su to? Nekad te toliko obraduje lucidnošću kojom nastupa, nekada te zgrozi činjenicom koliko može biti grub. Nekada ga vidiš s kilometra a nekada ne znaš ni da si pričao s njim.

Uglavnom nitko ne može ostati ravnodušan na tog tipa i svi se slažu da s njime treba znati, da ga treba uvažavati, ali ne vezati se previše uz njega te kad ga se zove u društvo: ne treba previše očekivati od njega, jer kad je pod pritiskom lako puca. 


BIROKRACIJA

birokracija gerger film

Birokracija je recimo što bi se po moderno reklo jedna Milfača odnosno po starinski bi se reklo stara treba, očuvana, garažirana… Uvijek je bila stvar prestiža biti onaj tko to guzi.
Ona se je uvijek znala držati tako da običan dripac ima za čime sliniti. U biti i nije ona tako zgodna ali njena nedodirljivost kod jebivjetara izaziva veći predmet žudnje nego što to ćini obična zgodna žena. I to kod onog Jebivjetra koji je u biti mazohista, koji pada na svjetleće reklame, koji svjesno i nesvjesno priznaje da na svijetu nismo svi jednaki. Zna on da ima onih koji mogu dobiti što on ne može, svjestan je da pravila ne vrijede jednako za njega i za njih. A ona je sponzoruša i on je sretan kada onaj koji guzi Birokraciju dopusti da i on malo proviri, da zadovolji svoje potrebe. Pusti će taj njegov „frend“ Jebivjetru da časti kavama i poklonima Birokraciju i bit će mu Jebivjetar zahvalan jer ga je izdigao od prljavih ljudi njegove vrste. On zna tko to jebe i čuva tu informaciju koje manji jebivjetar može čuti samo ako se slučajno nađe u njegovom društvu pa mu on to onako frajerski otkrije, a manji jebivjetar se nada da će jednog dana kada dođe nužda proviriti malo u sobu i za njega. I platit će mu kao što i Jebivjetar plaća glavnom guzitelju.
A nije lako postati taj koji guzi Birokraciju, treba se dobro namučiti i izboriti da se dođe na tron. A Birokraciji je svejedno tko će to biti, ona zna da će svaki pobjednik biti dobar prema njoj, da ju svaki treba i da je ona prva crta obrane vlasti, stvar kojom se on pokazuje i bahati poput kakvog repera. Svjesna je ona da bi se mogla pojaviti neka mlađa i ljepša imenjakinja pa se trudi zadržati svoje mjesto puštajući svome sponzoru da preko nje čini što želi. Ona je tako dobra u krevetu da je on ne bi nikad mijenjao za mlađu i ljepšu iako je uvijek proziva i govori da je treba mjenjati, ona zna da je to zato što je on voli.
A voli je jer ga čini nedodirljivim, jer ne da đukcima, ne da nikome kome on ne kaže da mu da. Voli je još više što ne da strancima, ne da taj naše gore list da je furešti mijenjaju i rade kako oni hoće.
Nevjerojatno je kako zadržava svoj izgled, uvijek je jednako atraktivna i poželjna, uvijek tako nedodirljiva. Dođeš za šalter pa se drzneš pitati kako je nakon toliko godina zadržala isti izgled. A ona se smiješi, pa kaže: "ja sam njena kćerka". "Jao pa iste ste, nikad ne bi rekao da ste se vas dvije zamijenile" a ona se ponosno smiješi, sretna jer je ista majci. I tako kad god jedna ode dođe nasljednica i uopće ne primjećuješ razliku. Ona je tu uvijek takva kakva je, mijenjaju se guzitelji ali ona zadržava svoj izgled postojano kao kamen za kupus. A taj kamen stavlja njen sponzor, da pritišće te glave od kupusa znajući da je ona tu za njega da ih stisne, ona je prva linija otpora koju oni nikad neće maknuti. I sve dok on stavlja u to bure ona je njegova a ti možeš samo da laskaš i donosiš poklone, i naravno platiti da gledaš kako je on guzi.


 CRKVA

crkva gerger film

Svakih milijun godina dođe Bog na zemlju provjeriti kako ide njegov projekt s ljudima. Zadovoljan je sa svime što je stvorio, i morem i planinama i rijekama i sa svim ljepotama koje je stvorio. Ali eto, nikako da ljudi izrastu onako kako je on zamislio, uvijek se to razgrana nekako kako mu se ne sviđa. I svaki put proba nešto izmijeniti ali nikako da dobije oblik kojim je zadovoljan… Ima on cijeli svemir planeta, svagdje je nešto posadio i većinom je zadovoljan, ali eto ima par planeta s kojima nikako na zelenu granu a jedan od njih je i Zemlja. I tako je probao taj nepravilan rast pošpricati s Crkvom. I stavio ju je na svaki komadić zemaljske kugle ali opet u svakom dijelu (ne)uspijeva jednako. Za razliku od planina i voda ljudi Crkvu nisu prihvatili onakvu kakvu je on zamislio pa su je stalno mijenjali, te izgled, te poruke koje šalje, te što će se raditi ondje, pa su u njeno ime ratovali, ubijali, osuđivali, rušili je, pljuvali po njoj, nema što nisu radili. A ona funkcija za koju ju je on namijenio nikako da profunkcionira. Ona je trebala služiti kao oaza dobrote, mjesto gdje bi ljudi dolazili svjesni da ne rastu kako je Bog zamislio, cijepili se injekcijom dobra te nastavili rast.
I tako će sjesti Bog i Crkva po tko zna koji put nakon milijuna godina i pričati. Opet će Crkva zamjerati Bogu što joj nije dao glasnice da se ljudima obraća izravno nego samo da stoji i bude simbol. Pričat će mu Crkva što je sve morala gledati: toliko ljudi koji tamo borave a ne poštuju njena načela, toliko onih koji dolaze zbog mode a u sebi siju mržnju i smišljaju zle planove, neki dolaze samo zbog društva, tražiti udavače ili neženje, ili zbog obaveze kao na vjenčanju.
I zamjerit će Crkva Bogu što joj je dao da sve to gleda a nije joj dao da reagira. Smetalo joj je gledati licemjerje, oholost, pohotu, podvale, koristoljublje… u dušama onih koji dolaze misleći da ona to ne vidi. Misli ona da joj nije dao ni dovoljno ljepote, jer toliki je obilaze u širokom luku kao kakvu dlakavu čangrizavu ženturaču.
Objasnit će joj Bog da to nije zbog nedostatka njene ljepote, da su isti i oni koji su joj dolazili i oni koji nisu. Nije mu jasno kako su u postotku jednaki loše ispali i vjernici i nevjernici. Ima od svakih dobrih duša, sjemena koje će uzeti za novu sadnju. Ponovo će napraviti smak svijeta, ponovno posaditi pa će vidjeti hoće se što popraviti. I popustit će Crkvinim zahtjevima, ne u potpunosti, neće joj dati da može govoriti ali će ju poslati u ranoj fazi još dok su ljudi majmuni i neandertalci. Ovaj put bi trebalo biti bolje jer će sada cijepiti i okopavati homo sapiensa kojeg je zasadio od početka. Pa možda bude bolje... I uzet će samo najbolje primjerke ljudske vrste za sjeme a ostale će pretvoriti u prah i zemlju koja će gojiti novi voćnjak. Sastat će se opet njih dvoje za milijun godina. Možda ovaj put zaključe da je problem u gnojivu…

Sponzori

sponzori

logo iq 2

logo iq 2

Please publish modules in offcanvas position.